Crtice naših sugrađana: Bošnjak… Bosanac… ČOVJEK

Da upornost na istrajavanju nametanja svoje ideje može biti donkihotovski posao, jasno pokazuju već neko duže vrijeme objave na fb. kolege prof.dr Kurtčehajića vezano za nacionalno ime Bosanac, koje bi trebalo zamijeniti ime Bošnjak, koje je 1993. na Svebošnjačkom saboru Bošnjacima vraćeno i ustanovljeno kao njihovo historijsko nacionalno ime.

U najtežoj ratnoj godini Saboru je prisustvovalo 377 sabornika, te 80 zastupnika iz okruga Tuzla, Doboj, Zenica, Visoko, Travnik, Mostar, Konjic, Bihać, Banja Luka, Zagreb i Goražde. Zasjedanjem je predsjedao prof. dr Enes Duraković, a među sabornicima su bila sva eminentna naučna i politička imena, mnogo veća i od mene i od Kurtčehajića i inih. Tu je bila prilika da se izdiferenciraju sva imena po kojima se Bosna i njeni stanovnici po relevantnim izvorima zvali: Bosonium, Bossena, Bosthna, Bissenai …. Boseni ili Bassani ili Bošnjani, odnosno Bošnjaci i Bosanci.

Učesnici sabora, svjesni da su procesi nacionaliziranja Srba i Hrvata krenuli još za vrijeme pretposlednjeg bosanskog namjesnika Šerif Osman Topal paše, kada se osnivaju Društva za širenje Srpskog i Hrvatskog imena i kada su se sa nizom Popisa od kraljevine SHS, stare i nove Jugoslavije nacionalno ime Srba i Hrvata učvrstilo. Sa agresijom na BiH još i betoniralo. I kada je svaki prefiks „bosanski” i njemu sličan što asocira na Bosnu prezren i odbačen, a nametnut nacionalni, bolje rečeno nacionalistički, a krajnji cilj je razvaljivanje Bosne silom oruđa i oružja (1992-1995) i genocida nad Bošnjacima. Sa Dejtonskim mirovnim ugovorom činjeno je to isto političkim sredstvima do „mirnog razdruživanja”.

Pitam se kako nakon svih akata antiustavnog djelovanja na rušenju države Bosne i Hercegovine naivno smatrati da bi Srbi i Hrvati jedva dočekali da prihvate nacionalno ime Bosanac. Prisjetimo se samo reakcije M. Dodika na sintagmu „bosanski Srbin”, kao i niz degutantnih animoziteta pri pomenu države Bosne i Hercegovine, pa kako onda naivno misliti da bi ime Bosanac bilo spasonosno nacionalno ime za sve etnije u bih. I to kada? Danas, u ambijentu kiptećeg nacionalizma i otvorenih secesionističkih namjera prema Srbiji i prema Hrvatskoj, čijem se sjedinjenju otvoreno teži, tako da Bošnjaci, sve do jednog i kad bi prihvatili tu promjenu imena, ništa se ne bi promjenilo.

Tako ispada kako jedan od sabornika kaže: ”ko se sabrao sabrao”. Nemoguće je vratiti na početak sve te procese koji su do krajnosti okoštali. No, bilo Bošnjak, Bosanac, Hrvat, Srbin i ostali, bilo bi dobro da nakon svih nacionalnih raspredanja i ideološkog kontaminiranja, da kao cilj kojem ćemo se konačno baviti bude ČOVJEK…