Nakon niza godina tišine, kamenolom Greben ponovo je u središtu pažnje – ali ne zbog privrednog razvoja, već zbog straha i nesigurnosti koji svakodnevno osjećaju mještani okolnih naselja. Miniranja u kamenolomu, svedena na “miniranja za rastresanje”, izazivaju nelagodu, kako zbog mogućih posljedica po stambene objekte, tako i zbog ignorisanja glasova lokalne zajednice, posebno od strane izvođača „rudarskih“ radova Hidrogradnje i pasivne uloge Tvornice cementa.
Ko je odgovoran?
Prema odgovoru kojeg je zastupnica u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona Behija Kulović dobila od Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, miniranja su odobrena na osnovu dopunskih rudarskih projekata koji su dobili zeleno svjetlo od Ministarstva za privredu Zeničko-dobojskog kantona.
Navodno, dokumentacija precizno definiše način rada i granice seizmičkog uticaja, ali problem nije samo u papirima – problem je u povjerenju. Da li stanovništvo i vlasti lokalne zajednice zaista mogu vjerovati da su njihovi domovi sigurni i da je svako miniranje pod kontrolom?
Zašto mještani nisu adekvatno uključeni u proces donošenja odluka? Gdje su mehanizmi koji će osigurati da se njihov glas čuje, ne samo na sastancima i sjednicama kada se problem dogodi, već i u procesu donošenja rješenja od strane nadležnih institucija?
Još važnije pitanje tiče se uloge vlasnika koncesije, Tvornice cementa Kakanj. Kao korisnik prirodnih resursa, ova kompanija ima moralnu i zakonsku odgovornost prema zajednici u kojoj djeluje. Zašto se njihova uloga u ovom slučaju čini pasivnom? Da li imaju obaveze prema lokalnom stanovništvu, ili to prepuštaju Hidrogradnji u stečaju, ostavljajući mještane da se sami suočavaju s posljedicama?
Stručni stavovi nasuprot lokalnim brigama
Pretpostavka je da postoje zvanični izvještaji da su seizmički utjecaji ispod ili u okviru dozvoljenih granica. Zašto onda mještani osjećaju podrhtavanja i strah? Je li moguće da naučni podaci i stvarno iskustvo mještana mogu postojati u paralelnim stvarnostima? Ili je problem u tome što institucije zaboravljaju da njihov posao nije samo slijediti zakone, već i graditi povjerenje sa ljudima koje ti zakoni treba da štite?
Šta dalje?
Ono što je sada potrebno jeste sveobuhvatna reakcija nadležnih institucija, vlasnika koncesije i lokalne zajednice. Tvornica cementa Kakanj mora preuzeti aktivniju ulogu, ne samo u poštovanju zakonskih obaveza, već i u konkretnim koracima za rješavanje problema mještana. Inspekcijski organi trebaju osigurati transparentnost u postupcima, dok bi lokalna vlast trebala snažnije stati na stranu građana.
Jer, na kraju, zakon nije dovoljan ako se povjerenje uruši. A povjerenje se gradi iskrenim dijalogom, konkretnim akcijama i odgovornošću svih učesnika – od nadležnih institucija do vlasnika koncesije.
Prirodni resursi ili ljudsko dostojanstvo
Ova situacija nije samo pitanje miniranja i bagera, već i pitanje odnosa prema ljudima. Njihovi domovi, njihova sigurnost i njihov mir moraju biti na prvom mjestu. Dok god njihovi zahtjevi i strahovi ostaju zanemareni, problem na Grebenu neće biti riješen – čak i ako seizmografi pokažu “sigurne” rezultate.
Neka ovaj članak bude poziv na zajedničko rješavanje problema – jer prirodni resursi nisu vrijedniji od ljudskog dostojanstva. Jedan od koraka treba biti i javno dostupna dokumentacija, uključujući: okolinsku dozvolu, ugovor o koncesiji, ugovor o izvođenju radova eksploatacije, rudarski projekti, rješenja, seizmički izvještaji… Učinite sve dostupnim da svi pred najavljeni sastanak, a posebno mještani polaze sa iste pozicije za pronalazak izlaza iz trenutnog stanja kao i strane koje vladaju informacijama iz važeće dokumentacije. Sve dok ovi dokumenti ne budu javni – mještani imaju pravo da sumnjaju, imaju pravo da nevjeruju i imaju pravo da kažu – Stop ! Ne miniranju, već stop eksploataciji mineralne sirovine na Grebenu.
